Panonski Utd.

utorak, 25.05.2004.

Kad bostan ulicom prodje...

>>crtice iz djetinjstva<<

...a prolazio je, ljeti tako nekoliko njih dnevno. Napredni su lubenice prodavali sa traktora, a ostali onako konj ili dva upregnuti vuku kola, na kolima baba, deda vozi, a mali unuk od svojih 8 i pol povikuje bostana, bostana!.
E da, a ja bih istrcao na ulicu i dugo dugo pogledom pratio kociju kako odlazi i zavidio ljudima koji se cijeli dan naokolo vozikaju na lubenicama. Lubenica se kupovala s vremena na vrijeme, i morala je biti velika, sto veca...a bila je mozda osamdeset i neka, mjesec juni, skola je bas nekako zavrsila, i slobodi se kraj nije nazirao. Ona je zivjela na drugom kraju grada i pocetak ljetnih praznika znacio je i nestanak nade da cu je vidjeti sve tamo do prvog septembra. Nisam htio sebi priznati, no mastao sam da cu je ipak mozda sresti, da cu je vidjeti onako usput, ne znam no kad godine brojis i kad sve stanu na deset prstiju, onda je simpatija nesto cega se odrices u drustvu, sto se skriva, nesto sto se prijatelju zadnje spominje. Nisam ni slutio, no bas jedno vece naisla je na biciklu i zapitala zasto vise nema spomenara i kako joj je zao sto dani tako sporo prolaze, a ja sam kao ukopan izgubio dar govora, gledao sam je potpuno zaljubljen i izgubljen i ni rijec nisam rekao... A bas se tih dana na radiju vrtila ona stvar bio sam naivan, zaljubljen i mlad, i tako...ona je do prvog septembra vec nekako odrasla, a ja sam djecacki zaigran ostao jos nekoliko ljeta.
A mozda je bas u tome i bila carolija...

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv