Panonski Utd.

subota, 15.05.2004.

Kako sam nazvao vatrogasce

>> crtice iz djetinjstva <<

Tih se dana u bivšoj drzavi popularno bilo grijati na ugljen, drva ili papir, ovisno tko je sto imao. Kako je moja obitelj uvijek nekako iskakala iz kolotecine uobicajenog, mi smo se grijali na lož-ulje. Kao devetogodisnjak shvacao sam samo da je prednost nafte ta jer nema potrebe za radnim akcijama da bi se sirovina za grijanje ubacila u podrum.
No, kako je u to vrijeme rijec nestasica bila cesto na naslovnicama, jedne godine na prvoj strani novosadskog Dnevnika je pisalo: Nestasica loz-ulja! Vidio sam samo da se otac smrknuo i shvatio sam da cemo i mi uskoro ugljen ubacivati kroz podrumski prozor.
Na koncu sve je bilo spremno za sezonu grijanja. Dupke pun podrum i par preinaka na velikoj peci te zadovoljno lice ukucana i sve je vec izgledalo da je ovako i bolje, jer ipak je jeftinije.
Bio je ponedjeljak, cak sta vise sjecam se i datuma, 9 sijecanj 1984. Skolu sam imao popodne te sam vrijeme provodio gledajuci obrazovni program i iscekivajuci onaj jedini crtani film koji se emitiriao negdje oko 11:15. Bio sam sam. Stariji brat u skoli, roditelji na poslu, a vani poprilicno hladno siječanjsko jutro, bez snijega, onako nekako porazno nakon suncanog vikenda. Otac se svakog jutra dizao vrlo rano kako bi pec ocistio i nalozio za novi dan. Tako je i to jutro sve uredno pripremio i ne sluteci nista otisao na posao. Iz podruma koji se prostirao pod cijelom kucom poceli su dolaziti zvukovi koje ja nisam imao u katalogu kucanskih tonova, a poznavao sam ih sve do jednog i uredno sortirao u svojoj glavi. I bas u trenutku kada sam krenuo prema podrumskim vratima puklo je. Zaglusujuca buka natjerala me je panicno ka izlazu. Istrcao sam iz kuce i zavikao upomoc. Dvije starije gospođe zastale su samo na trenutak misleci da se radi o šali i bezbrizno nastavile svojim putem. Moj ocaj prekinuo je prvi susjed. Cudan momak koji je u gradu bio poznat kao kavgadzija i buntovnik. Duge kose i neobrijan priskocio je upomoc. Zajedno smo otvorili vrata podruma, a iz njega je sukljao bijeli dim. Pala je odluka da nazovemo vatrogasce. No, broj 93 smo ipak potrazili u imeniku. I bas kako smo zavrisli sa vatrogascima, nazvala je moja mama, koja je od mene na pitanje sta ima, dobila odgovor: « Mama, gori nam kuca! »
Susjed me je izveo na sigurno ispred kuce. Ubrzo su stigli i vatrogasci, a nekako odmah iza njih i mama. Stajao sam vani na hladnome betonu bos jer sam u panici zaboravio i na cipele.
I onda na iznenadjenje svih mama je odlucno krenula prema podrumu. Vatrogasci su kasno reagirali da bi je zaustavili. Nakon ni minute, mama se pojavila otvarajuci sirom garazna vrata. Bijeli dim zapravo je bila para koja je nastala pregrijavanjem i izljevanjem vode iz grijnog kotlica. Za vatrogasce srecom nije bilo posla, no za mene je to bio dogadjaj koji sam prepricavao jos danima prijateljima u skoli.

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv