Panonski Utd.

nedjelja, 16.05.2004.

Koliko se radi, a koliko se o tome samo prica

Ovako cu i ja, mozda vec sutra!

Nakon nekoliko godina radnog iskustva dokucio sam da velika vecina ljudi ima potrebu isticanja svog dnevnog ucinka na poslu. I kad sretnes nekog uvijek ti se taj neki pozali kako je u guzvi, kako puno radi, kako ostaje do kasno, kako nema vremena ni za jelo, pice ili kavu, kako mu je zivot smrskan, kako je umoran, turoban i kako jedva ceka petak i kako je stvarno bilo dosta za danas. Kolege s kojima radim i s kojima sam radio uglavnom spadaju u gornji opis. To samoisticanje je kao nekakva zaraza ili potreba, nesto sto ljudi svakodnevno cine, kao da se zele dokazati nekome ili pokazati da vrijede ili mozda da ti ne vrijedis koliko oni. Nazalost ovo zadnje je dosta prisutno, a sve se nekako uvijek odvija u rukavicama, kroz osmjeh, neku nazovi salu, segu i ostalo, ali poruka je jasna, nedvojbena i zato ljudi sutra kad sjednete na svoje radno mjesto, ne dajte se nikome, pa ni samome sebi, nemojte dopustiti da vas obuzme samohvala. Rad je rad i normalno je da napravis svoje i da u miru podjes kuci, a da prije toga ne nazoves prijatelja i kazes kako si danas uradio jako puno toga. Ostavimo se corava posla i pocnimo raditi svoj posao, a ne pricati bajke o tome.

16.05.2004. u 23:08 • 0 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>



  svibanj, 2004 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
31            


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Slike iz djetinjstva sa tu i tamo kojom aktualnom temom

Linkovi



>> moji, a meni najdrazi...<<

Kad nebo primi boju tvojih ociju...

1999.

O Balasevicu!

1988.

O vojsci!

Stats


web counter with stats