Panonski Utd.
četvrtak, 20.05.2004.
Iz mog kuta: - godina `88.
Gol Marca Van Bastena Rusima u finalu europskog prvenstva u nogometu podsjetio me je na godinu 88. Slavio sam svoj trinaesti rodjendan. Te godine u kuci se pojavio prvi video, gledali su se prvi filmovi iz videoteke, a ja sam snimao prve kadrove sa otvaranja zimskih olimpijskih igara u Calgaryiju. Osamdeset i osme u ljeto stigao je prvi vlak sa mitingasima iz Kosovske Mitrovice u Novi Sad. Tada sam prvi put shvatio da sam u gradu u kojem sam rodjen ja zaista razlicit od drugih i da od tog trenutka za mene i moju obitelj vise nista nece biti isto. Te godine Slovenci su predlozili da petokraka bude zute boje, a Srbi su im za uzvrat vratili sankcijama i vise se nisu mogli piti Fructalovi sokovi niti nositi Murima odjela. Tada sam prvi put cuo za Milosevica i prvi put sam vidio Azema Vlasija. Te godine smo dobili godinu dana starog irskog setera odnosno setericu i vidio sam maestralnu pobjedu Bena Jonsona nad Carlom Lewisom u Seulu na olimpisjkim igrama sa famoznih 9.79. Te godine sam iscrtao na obliznjem igralistu prvi teniski teren u mom gradu i silno zavolio taj sport. Kupio prvi reket i slomio ga vrlo brzo. Na televizijskom nebu prvi put cuo za Superchanel i Sky, zamisljao da imam satelitsku i iscrtavao logo svog tv programa. Moj brat bas te osamdeset osme prvi put odlazi s drustvom na more, a ja prvi put pijem sok iz limenke. Kupujem si prve suncane naocale i na jezeru Busko blato lovim prvu ribu. Te godine brat lomi nogu na skijanju i ja se zaklinjem kako nikad necu stati na skije. Te godine polako se odljubljem od svoje prve ljubavi. Za rodjendan dobijam BMX bicikl, i prvi put kao sedmas odlazim na skolski plesnjak. Te godine prvi put me je ugrizao pas i to onaj susjedov skotski ovcar. Prvi put primio injekciju protiv tetanusa i onesvijestio se. Dobio prvu jedinicu iz zadacnice i prvi put prolio suzu zbog ocjene. Bjezao sa satova tjelesnog kad se radila gimnastika i bio 27. u utrci ulicama grada na 700m za sedmase. Te godine cijeli vrt smo pretvorili u travnjak i jos jednom popili sav sok od visnje vec u sedmom mjesecu. U razredu su me izabrali za potpredsjednika, a moj likovni uradak koji je prikazivao skolsku spuzvu za plocu, osvanuo na lokalnom skolskom panou. Te godine nisam pravio rodjendasku proslavu. Prvi put povracao u autobusu kad se islo na izlet sa skolom i prvi put cuo da je neko zaljubljen u mene.
Djevojke iz razreda pjevusile su "trinajst mi je godina i jos se nisam ljubila", a meni je sve to islo na zivce. Sanjao sam neke svoje snove i zamisljao neku daleku buducnost. Jednostavno te osamdeset i osme bio sam sretan i miran, ne znajuci sta donose godine koje dolaze i da slicice za euro `92 necu moci kupiti na istom onom kiosku gdje sam ih kupovao kada je Van Basten zabio Rusima u finalu europskog prvenstva.
