Spletom okolnosti pozlilo mi je na poslu i zavrsio sam na hitnoj na Rebru. Srecom samnom je bilo sve ok, pa sad ne bih previse davio citatelje svojom pricom.
No, boraveci nekoliko sati u cekaonici imao sam priliku vidjeti dosta tuznih ljudskih prica i pomalo cudan odnos ljecnika prema pacijentima. Uglavnom ako na hitnu ne dodjes u izvan svjesti i polumrtav, bome ces se nacekati. Meni je neshvatljivo da je birokracija u tolikoj mjeri prisutna i u bolnicama. Ako se netko ne osjeca dobro i potrazi pomoc u najblizoj bolnici ili ambulanti onda je posve neprimjereno da se takav pacijent upucuje u bolnicu kojoj pripada po nekoj administrativnoj podjeli. Cini mi se da ni oni koje doveze hitna pomoc ne prodju bolje. Ovo mi je drugi put u 6 godina da sam morao bas ja osloniti se na nasu hitnu sluzbu i nekako ostao mi je osjecaj da bas ne uljevaju sigurnost onome kome je pomoc nuzna.
Bilo kako bilo malo sam zbog jucerasnjeg dogadja ispao iz ove blogovske price, pa ce i mojih postova biti nesto manje. Do daljnjeg.
svibanj, 2004 | > | |||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | |||||
3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Slike iz djetinjstva sa tu i tamo kojom aktualnom temom
>> moji, a meni najdrazi...<<
Kad nebo primi boju tvojih ociju...
1999.
O Balasevicu!
1988.
O vojsci!