Panonski Utd.
petak, 25.06.2004.
EURO2004: I odoše bahati Englezi
Nisam bas neki fun ni Portugalaca, ali ako sam vec morao birati, onda zna se...
Sve u svemu dobra utakmica. Dva gola u drugom produzetku su rijetkost. Obicno se svaki tim zavuce u svoju jazbinu i ceka penale. Beckham je promasio penal i to prvi. Cudo je to sa velikim igracima na velikim utakmicama. Tako je Bagio promasio penal kontra Brazila, Platini na SP u Mexicu itd. Zasmetao covjeku busen trave. Vidim da su se Portugalci razmahali u usporedjivanju nekih stvari, pa tako i pratilja Figa i Bechkama. Ne znam stvarno sta tu ima sporno, Helene je neusporedivo zgodnija i ljepsa od Bekemice, pa i od Engleske ikone Jordan
I tako 50 000 Engleza ide kuci. Vjerovatno su svi odahnuli u Portugalu.
No dzaba svima njima trud kad ce na kraju pobjediti Ceska
četvrtak, 24.06.2004.
Jež
Prve impresije ježa koji je danas vidio prvi put ljudsko bice. Cak sta vise, vise nas.
Kao i svaki dan jež se iskrao od nekud (ne znam di ježevi obitavaju, pa cu ostati potpuno nemastovit) i pojavio na pločniku ispred našeg ulaza. (sad pricu prebacujemo u ježevu pesrpektivu da vidimo kako je cijeli susret jež doživio)
I njuskam ja nesto po tvrdom i hladnom plocniku kad eto ti neka bedevija, velika ko gromada, maše nesto rukama kroz zatvoren prozor i pritom ima osmjeh od uha do uha. Biti ce da je to jedan od onih sto stariji ježevi zovu ljudima. U tom trenu na prozoru do njega pojavi se ljepse i skladnije stvorenje sa izrazito ljepsim osmjehom. BIti ce da je ovo bedevijina zena. Shvatio sam da bi znatizelja mogla prisiliti njih dvoje da se uskoro pojave tu pokraj mene, pa sam na vrijeme svoje bodljikavo tijelo sklonio u ružičnjak. Nije dugo trebalo kad eto ti njih i u ruci nose neku skalameriju. Vec sam se vidio kako dodatak jelu te sam se spretno podvukao pod tri cetri lista ruže kao tobož sam se sakrio. Bedevija i zena mu, stali su se oglasavati nekim cudnim zvukovima valjda ocekujuci da sam dovoljno naivan da izadjen na svjetlo neonke. I kad sam se najmanje nadao bljesnulo je nesto i na tren mi je sve bilo bijelo pred ocima. Ubrzo bljesnulo je jos nekoliko puta. Vidio nisam, ali sam cuo kako ljudi odusevljeno klikcu i kako masuci rukama ni ne pokusavaju sakriti svoje odusevljenje mojom pojavom. Pritajio sam se jos neko vrijeme i cim su se dvije dosade udaljile nastavio svoj put kroz ogradu, pa niz cestu naravno prije toga pogledavsi lijevo i desno ne bi li na taj nacin spasio svoj i zivot kakve michelin gume. Tezak je zivot ježev.
srijeda, 23.06.2004.
Kako smo namjestili rezultat 2:2
Prije nekoliko mjeseci dogovoren je veliki dvoboj izmedju mene i frenda protiv druga dva frenda o gajbu nicega. Nakon vise natezanja u dvoristu jednog seoskog imanja odigran je mec u kojem je i jednima i drugima odgovarao nerjeseni rezultat. Nevjerni Talijani poslali su na ovu utakmicu specijalnog izvjestitelja jer se u njihovim medijima vec danima prica kako ce i ova utakmica biti namjestena i da ce zavrsiti 2:2
U taboru nase ekipe koja se prigodno zvala Danci, vladao je prividni mir. Na tribinama su se pojavile i zene odnosno djevojke nas igraca, a neki su cak doveli i djecu. Nakon sto je jedno malo odojce zavrsilo u nasim trbusinama, krenulo se ka centru. Prvi dio utakmice protekao je u potpunoj prevlasti ekipe koja se ovaj put prikladno nazvala Svedskom. Dakle Svedjani su dominirali, ali mi smo prvi poveli. No veselje je kratko trajalo jer je na teren upalo dijete jednog od nasih i prekid je trajao vise od pola sata dok majka nije dosla i nestasno celjade primirila. Utakmica je nastavljena te je Svedska ubrzo izjednacila iz sumnjivog penala, koji je njihov igrac pretvorio u gol sigurnim izvodjenjem sa centra terena.
U nastavku susreta redjale su se prilike na obje strane. U vise navrata mec je prekidan zbog padanja panjeva koji su predstavljali stative, a jednom iz razloga sto je jedan gol bio dvaput veci od drugog. Mi, Danci poveli smo sredinom drugog djela odmjerenim udarcem mene, koji sam plasirao u nebranjeni dio protivnicke mreze (dobro nismo bas imali mreze, ali to svi mozemo zamisliti) I onda kad su svi, pa i Talijani mislili da ce utakmica zavrsiti pobjedom nasih, jedan frljavi udarac Sveda prošao je kroz noge nasem vrlom vrataru. Nakon izjednacenja igraci oba tima shvatili su da vise nema smisla igrati te je zadnjih par minuta proteklo u prepricavanju lovackih prica iz doba kad nam je bilo devetnaest.
Iako je postojala ozbiljna namjera da se utakmica zavrsi u potpunom fair playu ista je prekinuta nakon sto su razdragana djeca uletila u teren i odnijela nam jedinu loptu koju smo imali. Tako smo eto i mi odigrali casnih 2:2. Uz odojka i pivo proslava je potrajala do dugo u noc.
utorak, 22.06.2004.
Dan poslije
Danas igra skupina C, danas igraju Danci i Svedjani. Hrvatska je zavrsila svoje sudjelovanje na EP. Bas kako se i ocekivalo nakon sto su zimus izvucene grupe za euro. Nismo se puno nadali, ali smo nadu ipak lagano euforijom poslije Francuza podgrijavali.
Jucer sam sjeo ispred TV-a bez previse iluzija da mozemo dobiti Engleze. I gle cuda tekma tek sto je pocela, a mi smo poveli. Ali vrijeme je jucer tako sporo teklo. Di je devedeseta minuta pomislio sam. Jucer smo dobili cetri gola i to u nekih cetrdesetak minuta. U sluzbenoj utakmici nikad nismo primili vise od tri. Dres koji sam sinoc nosio stoji objesen naglavacke o stolicu. Ceka kakvu priliku u kvalifikacijama, ako gazda bude voljan da ode na koju tekmu u Maksimir.
Ipak cini mi se da smo na ovom prvenstvu ostavili vise traga nego u Japanu prije dvije godine. Nekako je i razocaranje bilo vece nakon onih 0:1 sa Ekvadorom. Ocekivanja su tada nakon pobjede nad Talijanima bila golema. Ovaj put tek smo tu i tamo pogledali preko zida koji vodi u 1/4 finale i vidjeli da nas tamo ceka domacin. Portugalci na njihovu nesrecu nisu docekali nas, nego bahate Engleze, kojih dodje milijun i koji uvijek rade sranja.
I na kraju mala kritika navijacima. "Za dom-spremni" nam nije trebalo sinoc u Lisabonu. Vrijeme nam je da se konacno odmaknemo od proslosti.
ponedjeljak, 21.06.2004.
Idemo kuci!
Nabiše nas Englezi. Bili su bolji cak i vise nego sto rezultat 4:2 pokazuje. Nakon sto smo sretno poveli odmah se vidjelo da to nece izaci na dobro. Nasi su prespori u odnosu na Engleze i to je to. Toliko od mene sto se nase repke tice.
E da, a i navijaci su klonuli duhom na 1:2. Ocekivano.
nedjelja, 20.06.2004.
Punica mi rece da licim na Schumachera
Ma di me nadje, ja i Schumacher. Ajd da je rekla da vozim ko on, pa jos nekako, ali da licim...
Nema veze, na kraju sam ipak to prihvatio kao kompliment, ipak red je red, mora se.
Danas je taj Schumacher opet pobjedio. Utrka u USA je bila puna nesreca i odustajanja, na kraju kroz cilj je proslo samo njih osam i naravno oba crvena Ferraria. Svi drugi imali su problema, ali njima nikad nista. Najgore je prosao Ralph koji je sa preko tristo zuno u zid, ne znam zasto jer su se u to vrijeme na RTL vrtile reklame. Uglavnom gadno je izgledalo. Vadili su ga 20 minuta, a Mihajlo je to promatrao svaki put kad bi prosao kroz ciljnu ravninu. Ne znam, ali da se to mom bratu dogodilo ma nema buraz sanse, parkirao bih bolid sa strane i isao na mjesto nesrece. Ne kuzim kako moze voziti cijelu utrku poslije i to tako skoncetriran. Ok, javili su mu iz boxa da mu je brat ok, ali svejedno.
Inace sam start je protekao u dominaciji Renaulta. Alonso je sa devete stigao na trecu poziciju, a Trulli sa zadnjeg na jedanaesto mjesto. I taman kad sam pomislio da nam ide ok, Alonsu pukne guma.
Ne mogu nasvrljati ovaj post, a da ne spomenem Sata. Momak je preticao sve odreda na stazi. Malo se gurkao, ali nema veze. Bio je sjajan. E i Misko je pretekao zamisli Barichela na startno ciljnoj ravnini, a ko fol imaju iste bolide. Aha...
Montoyi su poklonili crnu zastavu, opet ne znam zasto jer ne kuzim Q njemackog, a Minardi je dosao do PRVOG boda.
Trulli je Renaultu donio pet bodova u bolidu koji je djelovao kao da ce se svaki cas raspasti, a i otpadalo je stalno nesto s njega.
Na kraju sta reci. Spanjolci su jos jednom ispali sa nekog velikog natjecanja, a Porugalci cekaju nase u 1/4 finalu. Eh da, sto se babi snilo...
Kazu mi da sam u proslom zivotu bio pas
Zamisli, pas!? Ajd nije to tako ni lose, bolje pas nego macka. Ne, nisam bio kod nekog vraca ili lokalne vjestice koja gleda u kuglu, vec je to zakljucak nakon visegodisnjeg promatranja drugih mog pristupa hrani.
Naime, ja dosta stvari ne jedem. Da sad nabrajam ne bi stalo u karticu teksta. Uglavnom prije jela ljudi imaju razne rituale, a ja, ja hranu pomirisim, drugi bi rekli ponjusim. A sta ja mogu kad mi je osjetilo mirisa najbitnije za takve stvari.
Inace imam ja svoju top ljestvicu stvari koje ne mogu smisliti na svom jelovniku. Bez premca na prvom mjestu je tuna. Tako iritantan miris ne srece se cesto. Na broju dva parmezan. I opet je kriv miris koji ta tvar proizvodi. Na trecem mjestu majoneza. Mada ako je u malim kolicinama jos se i moze prosvercati u moj organizam.
subota, 19.06.2004.
EURO 2004: Atomski nogomet Ceha i Nizozemaca
Česi su prva momcad koja se plasirala u 1/4 finale. I to u velicanstvenoj utakmicu, daleko najboljoj i najljepsoj u dosadasnjem tijeku prvenstva, utakmici u kojoj su od 0:2 stigli do sjajnih 3:2.
Kad sagledam danas vidjeno bilo bi stvarno steta za nogomet da jedna Njemacka bude ispred Nizozemske. Ali treba svima dati sansu da se dokazu, pa tako i Svabama.
Mozemo li pobjediti Englesku!?
Moram opet o nogometu. Sad je to glavna tema, nisam ja kriv. Sve se vrti oko tog ponedjeljka. Ako pobjedimo u Hrvatskoj ce nastupiti ludilo, a dobra stvar je sto se u utorak ne radi. Zivio dan antifasisticke borbe.
Veselim se nadglasavanju nasih navijaca s njihovima. Jedino bi preporucio nasima da malo i prate melodiju nase himne pri pjevanju, a ne da uvijek trce pred rudo. Tu slobodno mogu uciti od Engleza. Zbog njihove izvedbe redovito pojacam ton na mom tv prijemniku.
Kad smo vec kod navijaca evo par crtica od mog prijatelja koji se nasao tamo:
...Sreli smo par navijaca engleske ovdje na jugu (btw jedanput je bilo poprilicno gusto) i oni sami kazu da im reprezentacija nije nista posebno i da ce biti jako gusto u zadnjoj utakmici. Respektiraju nas maksimalno.
Sto se Klasnica tice, Robert Kovac nam je rekao da nije u zivotu vidio ljenijeg nogometasa, "klinac je tu dosao medju nas, ne trci nimalo, a odmah bi u pocetnu postavu". Mislim, svaka cast njemu na odigranoj bundesligaskoj sezoni, ali sa takvim stavom nema sanse da bi ga stavio u igru. Sami ste se mogli u to uvjeriti protiv Danske u drugom poluvremenu.
...
Inace, karlovacko korner u lisabonu naplacuje 2 i pol eura za malu pivu dok je svuda okolo cjena 1 euro i vec se sprema odmazda na taj objekt. Stvarno su bezobrazni, ekipa nema za jesti a oni bi zaradjivali na njima!
Zasto se i ja obucem u crveno-bijelo pa na kocke
Kad igraju nasi najvise volim pocetak utakmice dok jos na semaforu stoji 0:0. Ispred mene je casa s vodom koja spremna ceka da ugasi eventualno preveliko uzbudjenje u mom taboru. Uvijek se pitam sta mi gore dodje da li kad gubimo ili kad cuvamo rezultat. Kad gubimo sam sebe nagovaram da je ionako sve za Q i da nista nema smisla, ali opet skruseno sjedim ispred ekrana i nadam se nekom cudu ili barem da ne zavrsimo sa pola tuceta u mrezi.
Kad sam gledao nase s francuzima stvarno nisam ocekivao nista.Od Francuza i Engleza uvijek sam najvise zazirao i bas smo njih dobili u grupu. Nakon prvih 45 minuta apatija se duboko uvukla i u moje redove. Samo pokoji usamljeni glas iznutra budio je kakvu taku nadu. Kad smo zabili iz penala potpuno miran zakljucio sam da ako nista drugo mozemo kuci jer smo dali jedan gol, no Prso i onih 2:1 pretvorili su me iz posve mirne i stalozene osobe u nemirnog zivcenjaka koji je u transu popio vec trecu casu vode. Uzbudjenje je bilo na vrhuncu. Odmah nakon gola opasan napad trikolora i pomisao, pa nece nam se valjda ponoviti Thuram i devedesetosma i cuveno izjednacenje dok je nacija jos bila u transu. Izjednacenje se dogodilo na jednako glup nacin nesto kasnije, no ipak dovoljno da bude unutar prvog i zadnjeg zviduka onog visokog nizozemca koji namjerno ili slucajno nije vidio igranje rukom.
Sad se brusimo na Engleze. Ne znam, no nikad nam nisu lezali. Volio bih da kakvim cudom u ponedjeljak Hrvatska pobjedi, da spustimo na zemlju otocke curice i da im pokazemo kako navija Hrvatska.
Samo se nadam da nam Engleska nece biti novi Ekvador.
petak, 18.06.2004.
Znas, jednom kad porastem...
Kad si mali, kad imas tek nesto ispod deset godina, patis za visinama. Godinama gledas na dvoriste sa svoje dva metra visoke terase i skupljas hrabrost da jednom konacno skocis. Tko to prije napravi vec je koju godinu stariji od onih koji to jos nisu, i svi te gledaju drugim ocima. Hrabrost je nesto sto je najvise na cijeni, kad si mali. Biti odvazan i smio, biti heroj ulice. S godinama to gubio smisao. Vidis kako stvari stoje i tesko da ces se zamarati takvim stvarima. Osim ako si pijan.
Kad sam se prvi put odvazio na tu vratolomiju i kad sam sretno dotakao nogama tlo osjecao sam se pobjednicki. Tih par stotinki slobodnog pada zavrijedjuju mnogo vise nego sto zaista traju. Ne, nikad ne bih skocio sa nekog mosta vezan nekakvim elasticnim konopom, nema tih para. Meni su moja dva metra i onda i sad bila sasvim dovoljna. Osjecaj slobode ionako se ne racuna u minutama, on je beskonacan u nama, samo ostaje pitanje koliko cesto pustis taj filing iz boce.
U tom je kvaka.
srijeda, 16.06.2004.
EURO 2004: Rusi prvi pakuju kofere!
Nekako to dodje ko tradicija. Rusa skoro pa dvjesto miliona, a prvi idu kuci!? Zao mi ih je bilo danas. A i naputovali su se skoro 6000 km da bi stigli u Portugal. Njima je bilo blize skociti do Koreje prije dvije godine nego sad ovo. Svejedno isti su rezultat polucili.
Nije bilo lijepo od onog suca engleza sto je iskljucio ruskog golmana. Vidjelo se na snimci da Rus nije igrao rukom, a i kleo se u majku Rusiju da nije. Dzaba, di ces ti probuditi osjecaje kod britanskog tvrdokosca, e taj film skoro nece u kina.
I tako Rusi su out. Sreca nasa, pa mi imamo onaj jedan bod, pa se barem nadamo sve do zadnjeg kola.
utorak, 15.06.2004.
Sezona višanja
>> crtice iz djetinjstva <<
Nekako pocetak svakog ljeta tih osamdesetih godina za mene je bio obiljezen mnostvom višanja kojih je bilo ponekad i toliko da su grane bile svinute do poda. Gori dio ove price bio je taj sto je te visnje netko trebao i pobrati, naravno ta nimalo laka zadaca mene redovito nije zaobilazila. Ipak u svakoj nedaci covjek nadje neku zabavu, pa smo tako brat i ja zabavu pronasli u nemilosrdnom gadjanju jedan drugoga. Gust je bio veci ako smo imali bijele majce pa se svaki pogodak lako ocrtavao. Bila su to sretna vremena. Kako je moj brat bio nesto malo vise avanturistickog duha od mene, jednog dana otac mu je ispunio zelju i donio luk i strijele. Veselje je bilo neizmjerno. Upozorenje da se ipak radi o opasnom oruzju i da moramo paziti kako ga koristimo smo preculi i vec iduci sekund bili smo u dvoristu s postavljenom metom i zabijenim strijelama svud naokolo. Jedna je preletila i preko ograde na cestu. Nije bilo posljedica, osim sto je vise nikad nismo nasli.
Sok od višanja pravio se u stotinama litara. Ni jedna nije docekala zimu.
ponedjeljak, 14.06.2004.
Ponedjeljak
E, ima li goreg dana? Ima, utorak. Danas je ponedjeljak, a sutra utorak, reklo bi se paklena kombinacija. Zacudo ova dva dana uvijek idu jedan iza drugog. Jos ako prije toga dodamo nedjelju kao uvertiru dobijemo trio fantastico.
Srecom pa ovih dana ponedjeljak uljepsa koja tekma sa EP-a, ali u konacnici kad shvatis da je petak jos miljama daleko svakom junaku zaiskri suza u oku. Da, da i sutra ce zazvoniti sat na uzbunu. 5, 6 7, ili 8 nije bitno kad ustajes, svi dodjemo na red, iskreno uhvatila me je neka apatija i na posao ovih dana mi se nikako ne ide. Doslovce promjenim boju kad udjem u ured. Jos tri tjedna do godisnjeg. O Boze, a godisnji skoro pa da nece ni trajati tri tjedna.
Jucer mi je ispao mobitel na pod. Nije prvi put, dogadjalo se vec. No jutros se ispostavilo da mi ne radi zvucnik. VJerovatno je i njemu dosta ponedjeljka. I tako proradio je tek oko podne, a zamalo sam ga odnio u servis.
Danas sam vidio i pobjedu Portugala, htjedoh reci Svedske od 5:0 nad Bugarima. Bugarima to nije prvi put. A sa Svedjanima je to vec tradicija, Na njihovu srecu Spanjolci su u nekoj drugoj grupi. Nego cini mi se da Colina PIer Luiggi vise i nije tako dobar sudac. U biti cini mi se da dosta pogoduje velikima i bogatima. A nas sirotinju ne zarezuje previse. Neka vrsta super hika je on, samo sto je celav.
I tako netipicno baljezganje po blogu s moje strane, ali sta ces, mora neki put i tako.
Sutra nastupaju Letonci, pa bi bilo lijepo da svi budemo uz njih, najmanji su, pa to dodje kao neki red, a red je red.
nedjelja, 13.06.2004.
Kako je Zidane pogodio "tricu" sa zvukom sirene!
Mozda bi bilo malo blesavo da se prvo osvrnem na igru nase reprezentacije. Definitivno bi bilo, pa onda ipak bolje da krenem od spektakularnog preokreta koji se veceras dogodio u Lisabonu. Shvatio sam veceras da ne volim Engleze. Cijenim ih kao navijace, lijepo kao zbor pjevaju svoju himnu, ali volim kad izgube. Pogovoto danas jer sam imao dvostruki razlog. Cisto neizvjesnosti radi nama je bilo bitno da Francuzi pobjede jer na taj nacin sve je u nasim rukama u zadnjem kolu kontra Engleza cak i uz poraz u iducem kolu sa trikolorima.
No, da se vratim na temu.
A i Beckham se proslavio. Nema sta, sad ima dan pauze pa moze posjetiti svoju dragu zenicu, mozda ne bi bilo lose da snime koji jedanaesto minutni film umjesto sto piskara neke knjige.
Kad podvucem crtu nakon danasnjeg dana dodjem do zakljucka da smo mi sad na magarcu. Sto je opet solidno jer moglo se dogoditi da idemo i pjeske. Cilj je jasan, u trecem kolu dobiti Engleze i idemo dalje. Simpl es det.
A nasa igra danas...pa ne znam ima li smisla trositi tipkovnicu na to. Prikazali smo svijetu kako se ne treba igrati sa igracem vise. Bar smo nekome pokazali put.
I na kraju nevezano za ovu temu samo da spomenem da je Misko Šumaher opet pobjedio. Utrka dosadna do boli, srecom pa je nisam gledao. Renaulti odustali i to oba. Tuga i jad.
Sreca, pa je ZiZU pogodio sa zvukom sirene inace bi danasnji dan stvarno bio za Q.
subota, 12.06.2004.
Lov na komarce se nastavlja!
Ja ne znam jesam li ja blesav ili lud, ali kad netko sa strane cita ovaj moj blog pomislit ce da sam opsjednut komarcima.
Cini se da o nicem drugom trenutno i ne mogu sastaviti koju suvislu, pa reko mozda i je najbolje da se drzim onoga sto mi ide.
Dakle, u mom gradu kako je to i napisano u postu ispod jutros je proveden pokolj komaraca. Gradjani su s nestrpljenjen
iscekivali sumrak kako bi saznali da li je akcija dezinsekcije uspjesno provedena. Nazalost prvi rezultati pokazuju da je veliki broj "njih" prezivio te da su se pregrupirali i da sada djeluju u manjim grupama kao neka vrsta gerile.
Shvativsi da cu i dalje morati djeliti sudbinu s komarcima uzeo sam stvar u sve ruke te sam danas bio prinudjen u kuhinji svoga stana likvidirati trojcu. Sakrio sam se iza frizidera i isavsi na element iznenadjenja u potpunosti zaskocio neprijatelja. Nisam hinio humanost te i dalje mirne savjesti sjedim ispred svog racunala.
Cini se da su danasnji komarci tehnicki uznapredovali u odnosu na one koje sam tamanio prije deset petnaest godina. Danasnji komarac ne leti nisko vec vreba sa velikih visina. Ne zuji kao njegove preci i ne ide u oci. Nije mu bitno kome i gdje pije krv, vec iskljucivo ide na kvantitetu. Dezinsekcije se previse ne boje jer bacanje praha iz aviona ne moze zastrasiti vise ni bebu komarca.
Ne znam kako ce ova bitka na kraju zavrsiti, ali znam da je ovo posljednja recenica posvecena komarcima na mom blogu. Obecavam da vise necu. Eto.
četvrtak, 10.06.2004.
Sutra ujutro u cetiri sata...
nad nasim gradom poljoprivredni avion marke A (nesto, uglavnom ruske proizvodnje s kraja pedesetih) izvrsit ce deratizaciju komaraca. Po posljednjim vijestima iz kriznog stozera grada postoji mogucnost da se zaprasivanje (i zastrasivanje) komaraca nece obavljati iz zraka nego sa zemlje. Specijalne jedinice dezinsekcijske sluzbe unutarnjih poslova dobro naoruzane tako ce krenuti u konacni obracun sa krvopijama u nasem gradu. Prema zadnjim informacijama sa terena koje iz sata u sat stizu u centar za obavjescivanje i uznemiravanje gradjana, komaraca na podrucju grada ima oko 700 000 tisuca. Stoga upozoravaju se gradjani da ni u kom slucaju ne krecu u individualne akcije ciscenja terena, a da prethodno za to nisu dobili suglasnost nadleznog mjesnog odbora i kriznog stozera. Na press konferenciju odrzanoj u Domu Armije predsjednik udruge Nabimo ih na kolac pozvao je sve hrabre i odvazne da se jave u regrutni centar radi novacenja u dezisenkcijsku sluzbu kako bi sa sloganom zajedno smo jaci stali na kraj ovoj posasti.
S druge strane culi su se i komentari udruge I komarac je zivo bice da treba po svaku cijenu zastiti ovu cestu vrstu insekata te da bi se cak lokalnom trgu trebao promjeniti naziv u Komarcev trg. Prema nekim procjenama zbog losih vremenskih uvjeta koji vladaju u zbunovitom i ko zna kad zadnji put posisanom travnatom terenu, postoji mogucnost odgode za sutra ujutro najavljene akcije. Dan K kako ga mnogi nazivaju po svemu sudeci uvelike bi mogao promjeniti zivote svih nas. Nasi reporteri javljaju da su autobusi potpore krenuli iz svih vaznijih sredista lijepe nase. Pjevaju se antikomarac pjesme i viju zastave opcina i gradova te zastava lokalne uprave i samouprave. Napetost vlada i u zgradama bez lifta jednako kao i u onima sa liftom, zabrinutost je na razini dvogodisnjeg djeteta, a ulicni sviraci otkazali su za sutra ujutro nenajavljeni koncert.
Sto ce biti sa tisucama i tisucama komaraca koji ce da bi izbjegli sigurnu smrt morati zavrsiti u azilantskim kampovima nikoga kao da nije briga. Koliko krvi ce biti iznijeto iz zemlje ostat ce vjecna tajna, a plikovi koji ce izbljediti kroz tjedan dva samo ce nas s vremena na vrijeme podsjetiti na vrijeme kad su u nasim dvoristima i lokalnim barama obitavali nasi mali krilati domesticus komarci.
srijeda, 09.06.2004.
Kad nebo primi boju tvojih ociju...
Znas svako od nas je bio u situaciji da porice neke stvari, da odbija bilo kakvu pomisao da je bas to istina. I ja sam prosao tu fazu. Bilo mi je skoro pa devetnaest, bio sam sto se kaze u naletu. Nju sam upoznao neku godinu prije nego ova prica zapocinje, iako je kao forspan, kao najava neceg velikog, stizala u moje kino i prije nego sam ja mogao uopce to naslutiti. A naslutio sam tek u tragovima jedne ljetne veceri na nekoj polupropaloj zabavi, na kojoj se izmedju mnostva nepoznatih i pijanih likova tek tu i tamo ukazivao koji poznati i ona. Te veceri u zanosu ljuljacki koje su nas asimetricno bacale kroz prostor ja sam otputovao kroz vrijeme i na cas se nasao na putu preko Fruske Gore s mislju kako cu eto kad se preselim, u Zagrebu upoznati djevojku s kojom cu pozeljeti provesti zivot. Ma ne, ne budali, otklonio sam bilo kakvu sumnju i nada se kao kakav iskusni general povukla na neko vrijeme na siguran polozaj s kojeg ce promatrati razvoj situacije. A situacija je bila na satu kemije s kojeg nitko nije zelio markirati. Lagani povjetarac u njenoj kosi probudio je u meni neki novi element za koji do tada nisam ni znao da postoji. Ona je bila tu kraj mene, a ja sam je tada pustio da ode, kao djecak kada odustane od potjere za loptom sto je svojom nesmotrenoscu napucao daleko od sebe. Ono sto tada nisam znao je da nista na ovom svijetu nije izgubljeno dok god postoji nada...
Od te noci proslo je neko vrijeme, dovoljno siroko da na cilj prije mene stigne netko drugi. Da moja lopta zavrsi u tudjim rukama. Svjesno sam odustao, ali srce od nje...nikada. Potajice kao kakav pokret otpora u meni se spremalo ono neizbjezno...ono sto je bilo zapisano...vec negdje. Te godine s prvim danima svibnja shvatio sam da cu tesko okrenuti glavu i da necu pustiti da se medju nama sve svede tek na bezvezno zdravo i klimanje glavom. Jednostavno zavolio sam je. Dogodilo se to vec u trenu, da li onda ili nesto prije, ne znam, ali znam da nazad nisam mogao, nazad nisam htio. Sa svojih sesnaest zazelio sam zelju i ona ju je pretvorila u caroliju.
I danas kad nebo primi boju tvojih ociju jos uvijek vidim onu iskru s kojom si me zavela, u koju sam se zaljubio, zbog koje nikad nisam izgubio nadu da ces jednog dana ipak biti samo moja.
utorak, 08.06.2004.
1999.
Te smo godine slavili 5 obljetnicu mature. Sredjeni poput kakvih svatova veselili smo se ponovnom sastanku sa nekim likovima koje u iducih 5 godina necemo niti jednom sresti. Devedesetdevete pricalo se o 2k problemu, o totalnom kolapsu informatickog sustava u svijetu. Pakistan je razvio nuklearnu bombu i bio je na rubu rata sa Indijom. Te godine smo gledali pomrcinu sunca prvi put nakon ko zna koje, i masovno se islo na Balaton. Te godine je Mika Hakkinen izveo ono sjajno pretjecanje MIhajla na utrci Spa u Belgiji, a mi smo odigrali tuznih 2:2 na Maksimiru sa Jugoslavijom i nismo isli na EURO2000. Te godine smo stvorili Forum.hr i zucno raspravljali kada zapravo pocinje 21. stoljece. U travnju i svibnju na vijestima smo pratili bombardiranje novosadskih mostova i veselje skupine ljudi zato sto su tandzarom skinuli "nevidljivi" nato avion, i jos jednom kolonu izbjeglica, ovaj put albansku. Te godine je umro prvi hrvatski predsjednik, a njegova stranka se svejsno pripremala za gubitak izbora, a BBB za povratak svetog imena Dinamo.
Te godine sam prvi put ljetovao u Istri. Prvi put bio u Rimu. U Zagrebu su se pojavili veliki trgovački lanci. Devedeset devete je Suker u devedeset cetvrtoj dao jedini gol na utakmici Ircima, a mi smo imali 25 kornera, a ja sam nabavio svoj prvi mobitel.
Kad se sve zbroji i oduzme iz perspektive osamdeset osme ocekivao sam puno vise. Nije se dogodilo da cemo se voziti na vodik, da cemo se svakodnevno koristiti videofonom ili da ce roboti igrati glavnu ulogu u kucanskim poslovima, no srecom ni New York nije postao zatvor, niti nas je pogodio meteor.
Devedeset deveta bila je i ostala samo uvertira...
Kako sam Brazilu zabio za 1:0
Ma ne znam sad tocno koji je bio dan uglavnom mrak se spustao na stadion, pesimizam u Hrvata bio je na vrhuncu, minuta oko dvadeset i sedma, prvo kolo europskog (!?) prvenstva i ja. Jedan frljavi sut odbija se od stative i ulazi u gol. Svi su na nogama ja stojim ne trcim vec ruke sirim, razdragani igraci hrle mi u zagrljaj i tu sam dotaknuo nebo na vrhuncu slave. Poslije smo im zabili jos dva, a na kraju i cetvrti, samo taj zadnji smo dali kroz koš, pa ne znam racuna li se to...
Zato su snovi prva liga!
nedjelja, 06.06.2004.
Kad se poklope neke stvari
...kao sto se u nedjelju poklapa prva tekma nasih momaka sa Svicarcima i utrka formule 1, covjek pozali sto nema sliku u slici. No, nema veze primjenit ce se klasicna metoda prebacivanja, samo problem je sto satelitska ne radi, pa dakle nema ni njemackog RTL-a, a na kraju ionako cu u to vrijeme biti na jednom rodjendanu, pa cijeli plan i strategija padaju u vodu.
U subotu pocinje Europsko prvenstvo u nogometu. Nisam bas ovaj put previse zagrizao za taj dogadjaj, mada ce nasi tamo isto nastupiti. Problem je vjerovatno u cinjenici da im ne vjerujem previse i tesko da cu staviti koju kunu na njih. Ipak kao pravi patriota i domoljub do zadnjeg sucevog zvizduka nadat cu se da mozda ipak...u medjuvremenu iznervirat cu se dovoljno da pokvarim dan i sebi i drugima.
Ako pobjedimo neutralne svicarce uci cemo sa puno samopouzdanja u susret sa glavnim favoritima Francuzima. Za ocekivati je da tu utakmicu izgubimo i da na kraju bijemo ljuti boj sa Englezima. Dobro je da se Englezi i Francuzi ne sastaju medjusobno u zadnjem kolu, jer da je tako vrlo vjerovatno bi prije tog kola vec sve bilo rjeseno. Ovako ostaje nam nada da cemo pobjedom nad Englezima od dva razlike te porazom Svicarske od Francuza sa vise od tri mozda IPAK onako na usko proci dalje.
četvrtak, 03.06.2004.
Pa zar i ribolovnu zonu druze premijeru?
Nekako mi sad dodje zao sto nemam onu karticu na kojoj pisu onih pet glavnih obecanja nove vlade. No, iako trenutnu politicki situaciju u zemlji pratim tek nesto vise od zavrsnog tjedna igre parova na Roland Garrossu (e sad bilo to pitanje za milijun, ali ja svejedno ne znam kako se pise ispravno) ipak sam uspio zamjetiti da ova nova vlada redom odustaje od vecine svojih predizbornih obecanja. Naravno sve je to za dobrobit Hrvatske kako bi ako se dobro podmazemo mozda eventualno mogli skliznuti u Europu na straznja vrata (citaj: kroz supak). No to je tezak i trnovit put i za vjerovati je da ce nas opet preveslati prefrigani politicari sa zapada. No, nema veze, zato premijer zdusno brani tezu kako eto treba odgoditi primjenu ribarskog pojasa jer u suprotnom necemo proci ni kroz supak Europe i vjecno cemo ostati na zapadnom balkanu. To u prijevodu znaci nemamo program koji ce izvuci zemlju iz krize, ali ima tu nas par koji cemo ispricati bajku dvije o europskoj uniji taman dok narod ne zaspe i ne u tone u zimski san. Kad se narod probudi, jos onako bunovan shvatit ce da je 2007 i da je vrijeme da opet ide na izbore.
Nego kad smo vec kod Vlade. Eto dosli neki likovi iz MMFa neki dan u Zagreb. Nasi ih docekali kako i dolici, rukovali se s njima, sve to lijepo snimili, malo zamezili, popili po koju, i onda kad se ocekivalo da ce sad onako kao kad netko tvoj dodje iz inozemstva da kapne koji dolar, oni vele da mi ne mozemo smanjivati PDV jer kako sta ko ce da vraca dug i odlakle. Na to nas premijer mudro pogleda potpremijera i na-tren zakljucise kako ipak nece smanjiti pdv vec ce to nadoknaditi jos kojom bajkom o Europi i cica mica gotova prica.
E sad je stvarno prekasno za razglabanje o politici, nekad sam sebe pitam sta je meni ovo trebalo...no ne mogu odoliti a da ne dotaknem naseg premijera tu i tamo, ipak red je red...
utorak, 01.06.2004.
Sta bi bilo
...kad bi igrac namjerno zabio autogol?
Postavljam si to pitanje zadnja dva sata i u glavi razradjujem sve moguce scenarije. PItam se da li bi takav igrac bio kaznjen kakvom suspenzijom, da li bi takvom momku karijera bila zakljucena i sve tako u krug ja nesto razmisljam.
Cudno da to jos nitko nije uradio, ali pazi ne na nacin da je dvojbeno jel namjerno ili slucajno vec bas da krene prema svom golu i razornim udarcem propara mrezu, da se iz aviona vidi da je to namjerno ucinio. Bas me zanima bi li postao heroj ili bi visio na kakvoj grani kada bi ga se docepali vlastiti navijaci.
Eto s tom mislju odlazim na spavanje. Sutra ujutro vjerovatno se necu ni sjecati ovih dvoumica pa zato to i zapisujem u blog svoj kao kakav reminder za dane koji dolaze.
